Digitalna demencija: Imate li je i vi?

Izraz zvuči dramatično, ali priča iza njega mnogo je suptilnija - i puno bliža svakodnevici nego što mislimo, piše City Magazine.

Što je uopće digitalna demencija?

Pojam je 2012. uveo njemački psihijatar i neuroznanstvenik Manfred Spitzer, opisujući pojavu u kojoj prekomjerna uporaba digitalnih uređaja dovodi do slabljenja pamćenja, koncentracije i pažnje. Ideja je jednostavna: ako mobitel pamti umjesto nas, mozak se prestaje truditi.

Zašto bismo pamtili brojeve, rute, rođendane ili čak vlastite misli, kada sve to postoji u aplikaciji „Bilješke“? Problem nastaje kada mozak ostane bez treninga, a pažnja se svede na kratke, isprekidane impulse — notifikacije, poruke, beskonačno skrolanje.

Važno je reći: digitalna demencija nije medicinska dijagnoza. Ne postoji u službenim klasifikacijama bolesti. No to ne znači da učinci koje opisuje ne postoje.

Zašto imamo potrebu sve snimiti?

Psiholozi već godinama primjećuju zanimljiv paradoks suvremenog života: više dokumentiramo nego što doživljavamo. Na koncertima, izložbama, prosvjedima, pa čak i u privatnim trenucima, telefoni su u zraku — kao dokaz da smo „bili tamo“.

Istraživanja pokazuju da ljudi sve češće koriste telefon kao produžetak pamćenja, ali i identiteta. Ne snimamo samo za sebe, nego i za druge — za mreže, publiku, algoritam. Problem je u tome što u tom procesu pažnja odlazi s trenutka, a sjećanje postaje pliće.

Drugim riječima: imamo snimku, ali nemamo uspomenu.

Čini li nas tehnologija doista „glupljima“?

Ovdje priča postaje zanimljivija. Iako se godinama govorilo da digitalni uređaji „zatupljuju“ mozak, novija velika istraživanja nude nijansiraniju sliku.

Pokazalo se da problem nije u tehnologiji, nego u načinu na koji je koristimo. Pasivno skrolanje, stalno prebacivanje pažnje i multitasking povezani su sa slabijom koncentracijom i pamćenjem. No aktivna uporaba tehnologije — učenje, pisanje, komunikacija, rješavanje problema — može imati čak i pozitivan učinak na kognitivne funkcije.

Drugim riječima, nije isto provodite li tri sata gledajući tuđe živote na Instagramu ili tri sata koristite internet kako biste nešto novo naučili, razgovarali, stvarali ili razmišljali.

Simptomi koje svi prepoznajemo

Ako se pitate jeste li „u riziku“, evo nekoliko znakova koji su postali gotovo univerzalni:

– teško se fokusirate na jednu stvar dulje od nekoliko minuta
– stalno provjeravate telefon, čak i bez notifikacija
– osjećate nelagodu kada ste offline
– zaboravljate informacije koje ste ranije lako pamtili
– imate dojam da vam je mozak „stalno umoran“

Zvuči poznato? Niste sami. Ovo nije individualni problem, nego kolektivno stanje suvremenog društva.

Što možemo učiniti (realno)?

Ne, rješenje nije baciti mobitel kroz prozor i preseliti se u planine. No mala pravila čine razliku:

– manje pasivnog skrolanja, više svjesnog korištenja
– pauze bez ekrana tijekom dana
– čitanje duljih tekstova (da, još je uvijek moguće)
– stvarni razgovori bez telefona na stolu
– dopuštanje mozgu da se — dosađuje

Dosada se, ispostavlja se, pokazuje kao jedan od najboljih treninga za kreativnost i pamćenje.

Digitalna demencija kao ogledalo vremena

Možda digitalna demencija nije bolest, ali jest simptom vremena u kojem živimo. Vremena u kojem stalno negdje žurimo, sve bilježimo, a malo toga doista proživljavamo.

Tehnologija nam nije neprijatelj — ali nije ni neutralna. Ona pojačava navike koje već imamo. Ako ne pazimo kako je koristimo, lako se može dogoditi da nam pamti život umjesto nas.